December 7, 2023

Split

Grad rođen iz palače
Rođen usred izvrsno sačuvanog spomenika antičke arhitekture, Dioklecijanove palače, splitski humanist nije mogao ostati ravnodušan na njegovu ljepotu. Jedan dio svoje rasprave In epigrammata priscorum commentarius (Tumač uz natpise starih) posvetio je opisu antičke građevine i povijesti obližnje Salone, pa bi se moglo reći da je na tih nekoliko stranica napisao prvi turistički vodič rodnoga grada. I danas vrijedi započeti razgledanje Splita upravo s Marulićevim opisom u ruci: u njemu je naći niz izvrsnih zapažanja i dojmljivih opisa, a šetač će zamijetiti da se izgled ključnih dijelova Palače ni u čemu bitnom nije promijenio od Marulićeva doba do našeg vremena.
Marulićev Split proširio se tijekom sljedećih stoljeća na zapad, izvan antičkih zidina, pa je na prijelazu iz 15. u 16. st. imao oko šest tisuća stanovnika. Središte duhovnog života grada bio je Peristil sa stolnicom, posvećenom splitskom zaštitniku sv. Dujmu, dok je svjetovno središte postao Trg sv. Lovre (danas Narodni trg, popularno “Pjaca”) u novom, zapadnom dijelu grada. Tu je u 15. st. izgrađen Knežev dvor (za mletačkog upravitelja) te komunalna palača. Želimo li pratiti vidljive tragove Marulićeve nazočnosti u Splitu,  najbolje je krenuti od istočnih, tzv. srebrnih, vrata palače: u obližnjoj  Papalićevoj ulici skromni portal s grbom obitelji Marulić označuje kuću koja je pripadala njegovoj obitelji, a po nekim pretpostavkama pjesnik se u njoj i rodio. U neposrednoj je blizini Papalićeva palača, skladna gotička građevina s dvorištem i raskošnom dvoranom na prvom katu. Danas je u tom prostoru Muzej grada Splita, no u Marulićevo vrijeme palača je bila okupljalište članova splitskog humanističkog kruga, među kojima se, uz samog Marulića, isticahu njegovi prijatelji Dmine i Jerolim Papalić. Put nas dalje vodi na sjever, gdje se s vanjske strane monumentalnog zida palače još vide ostatci benediktinskog samostana u kojem je jedna od redovnica bila i Marulićeva sestra Bira. Na prostranom Narodnom trgu i danas dominira gradska vijećnica iz 15. st., u čijoj loži je i Marulić djelovao kao komunalni sudac. Na zapadnom kraju splitske obale nalazi se samostan i crkva sv. Frane, u kojoj je Marulićev grob s nadgrobnom pločom što mu je postaviše potomci. Dalje na zapad diže se brdo Marjan, koje u svojim južnim liticama, nekoliko kilometara od grada, krije mali pustinjački stan i odmah kraj njega crkvicu sv. Jeronima. S pustinjacima je Marulić prijateljevao, pa im je i ostavio im nekoliko knjiga iz svoje knjižnice. Šetač koji se južnim marjanskim serpentinama popne do crkvice i pustinjačkog stana bit će nagrađen jedinstvenim skladom prirode i skromne, ali skladne arhitekture, a otvorit će mu se i širok pogled prema moru, prema otocima Braču i Šolti te obližnjem poluotoku Čiovu.

Hebrard-Zeiller: Dioklecijanova palača (rekonstrukcija)
Peristil
G. Santaroce: Split na ruci zaštitnika sv. Dujma (1549)
Portal kuće Marulića
Dvor Papalićeve palače
Komunalna palača
Crkvica Sv. Jeronima na Marjanu
Marulićev spomenik na Trgu braće Radića
Crkva Sv. Frane

SALONA ŠOLTAPADOVAVENECIJA