Hoć bit veće zdrav, s redom i s mirom pij,
manje jizbin naprav i priprostije jij;
od garla deletu, sve ča hlepi, ne daj,
da t’ ne čini šćetu životu slast takaj.
(…)
Kada vino piješ, s mirom i z redom pi’
da pamet ne zapiješ, da tobom rugo ni;
prezredno jist i pit nemoć ti će natlić
ka će t’ život saspit, iz kože tvoje vlić.
(Stumačen’je Kata)
Umjerenost čuva sredinu, kroti žudnje, izgoni lijenost, a riječi, djela i misli zatvara u granice razuma. […] I, činit će ti se da je najbolje slijediti umijeće mornara koji kod krcanja broda tako paze na pravu mjeru da ga valovi ne poklope pod prevelikim teretom, ali da se i ne ljulja zbog prevelike lakoće nagnut na bokove pa ne mogne podnijeti nasrtaj vjetara kad zapušu. I doista, u svakoj je životnoj prilici najkorisnije držati se razumne mjere. Neumjerenost je pak i majka i hraniteljica baš svih nevaljalosti. (Evanđelistar)
Nemojmo se ni dičiti slavom svoga roda ni stidjeti da se izjednačujemo s ljudima iz puka, jer svi imamo jednoga stvoritelja i jednoga oca – Boga, svi jedan isti položaj što se tiče podrijetla, jednu prirodu – ljudsku. (Evanđelistar)
Ništa nepravdom stečeno ne može biti dugotrajno. (In epigrammata priscorum commentarius)
Ako tko izuči svu filozofiju a ne živi kako ona zahtijeva, ja ću, doduše, priznati da je učen, ali neću reći da je mudar. (Evanđelistar)
Čujem opominače, no ne vidim djelatnike. Radite prije sami što zapovijedate… (Institucija)
Mudrim valja nazivati samo onoga tko se odlikuje svim duševnim dobrima te raspolaže kako znanjem tako i čestitošću. (Evanđelistar)
Sretan je onaj tko pravo prosuđuje vlastiti život
I tko je svjestan da već sasvim je blizu mu kraj. (Carmen de doctrina)
