Frane Božićević Natalis: 550. obljetnica rođenja

Frane Božićević (Franciscus Natalis, 1469–1542) hrvatski je književnik, jedan od najistaknutijih članova splitskoga humanističkoga kruga, Marulićev prijatelj i biograf. Obitelj Božićević spominje se u Splitu početkom 14. stoljeća a nakon ustanka 1398. godine dva su njezina člana primljena u gradsko Veliko vijeće.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA            OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Kuća obitelji Božićević jedna je od ranosrednjovjekovnih palača Splita kojoj dubina graditeljskih slojeva seže do antičkog vremena. Podignuta je u nastavku glavne gradske ulice (cardo), južno od Peristila. I kuća i njezino dvorište sagrađeni su na mjestu Dioklecijanovih cubicula uz crkvu sv. Andrije de Fenestris. Nasljednik znamenitog pjesnika Petar Božićević, i sam humanist trećeg naraštaja, preuredio je dvorište obiteljske palače 1552. godine, kada je izrađena renesansna kruna bunara, na kojoj se nalazi obiteljski grb s njegovim inicijalima (P. N.).

Etnografski muzej_zgrada

Frane Božićević vlastite je latinske stihove, koji su nastajali u rasponu od četiriju desetljeća (1497–1536), okupio u autografnom kodeksu (danas u Sveučilišnoj knjižnici u Splitu, sign. M 35). U kodeksu se nalazi i Božićevićeva prozna Vita Marci Maruli Spalatensis (Život Marka Marulića Splićanina) te još nekoliko pjesama drugih autora.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Postoji i prijepis Antonina Zaninovića iz 1930, koji se čuva u Arheološkom muzeju u Splitu (sign. 49 h 17).

OLYMPUS DIGITAL CAMERAZbirka sadrži epigrame i pjesničke poslanice prijateljima, brojne političke prigodnice, ali i ljubavne elegije.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

 

 

 

 

 

 

 

Hanibal_Lucic_MDC

Hanibalu Luciću

  • Cezar je ratnik slavan do zvijezda;
  • Inah će zauvijek živjeti ponosan zbog svoje loze;
  • dok je bogatstva, pamtit će se Krez;
  • od zapada do istoka, od sjevera do juga slava pjeva o Hanibalu;
  • što vojskovođama daje pobjeda, imućnima bogatstvo, plemićima rod –
  • to pjesme daju Luciću

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Frani Martinčiću, da se posveti isključivo elegijskom pjesništvu

  • Venera je poslala Amora da Frani kaže sljedeće:
  • »Katul, Ovidije i Gal su je štovali;
  • sada nemam nikoga da je časti pjesmom;
  • njezina je moć neograničena, a mora te, evo, moliti;
  • obećava besmrtnu slavu, samo budi njezin pjesnik i stjegonoša.«
  • I Amor te ovjenčao;
  • zato se ostavi ratnih tema (o Dalmaciji, Hrvatskoj, Turcima, Mlecima);
  • pjevaj o ljubavi i djevojkama, noćnim okršajima;
  • to će tebi i Splitu donijeti slavu do neba.

Božićević je pisao i hrvatske stihove: u dvostruko rimovanim dvanaestercima prepjevao je Petrarkinu kanconu Vergine bella (rukopis u Arhivu HAZU, sign. I b 121).

 

Bozicevic_Petrarca

Pisan alit’ molitva gospodina Frančiska Petrarke 
od dive Marije bogorodice pričiste, 
po Frani Božićevića u veras čestito stumačena

        Kolince parvo

Divice, svitlostju sunčenom ka sivaš,
   Krune Tve lipostju zvizd ures dobivaš,
Izvarsnomu toko Suncu ka draga bi
   Nada svim visoko bitjem da Te obljubi,
Tvu pisan rad bih pet dostojno ja moći,
   Da ne umim počet prez Tvoje pomoći,
Prez onoga, toje, ljubeć ki se stavi
   U Tebi, sve moje grihe da podavi.
Sazivam sad onu ka se vazda ozove,
   Divicu prislavnu, tko ju s virom zove.
Nevoljnih nevolju nigdar nis’ zabila,
   Zato Te ja molju: molbi mi bud’ mila;
Čekat mi se velja, jur osuš’ ma lica,
   Zasve jer sam zemlja, Ti s’ neba kraljica.

(Čitav Božićevićev prepjev dostupan je ovdje)

U Božićevićevom tekstovima nalazimo i opise užeg mu zavičaja (Splita, Klisa i Salone).

8_Jupiterov hram-Adam

Ovaj se pak zove Split, najstariji je od dalmatinskih gradova 
i udaljen je tri tisuće koraka od ruševina Salone, nekoć silno 
raskošna palača cara Dioklecijana, a prema Plinijevim riječima 
najčuvenije trgovačko središte dalmatskih plemena, otoka i 
gradova. Sve do danas jasno se mogu vidjeti visoke zidine, stari 
hramovi, bezbrojni različiti i dragocjeni stupovi, podzemne 
dvorane, nadsvođeni prolazi, mostovi što se dižu do neba nad 
šupljim udubinama, natkriveni trijemovi, teatri i olovne cijevi 
provedene ispod zemlje. Tim je cijevima i podzemnim kanalima, 
uz pomoć zadivljujuće vještine i golema troška, prolazio i u Split 
doveden utjecao Jadro, veoma ljupka salonitanska rijeka (po kojoj 
su ime, kako neki hoće, dobili Zadar i Zadrani), zato da bi palača, 
dostojna tako znamenita cara, na obali Jadranskoga mora slavna 
zbog starosti i osamljenosti, bila još ugodnija, blistavija 
i glasovitija.

(Iz Božićevićeva Života Marka Marulića i Splićanina; preveo B. Lučin)
Presvetom gospodinu, gospodinu Pavlu III, božanskom voljom 
vrhovnom svećeniku čitave kršćanske zajednice, 
o tome da će očuvanjem utvrde Klisa biti spašeni vrlo mnogi narodi 
koji pripadaju presvetoj vjeri. Elegija.

(...)
Postoji strmo mjesto u ilirskim brdima, gdje se
   Visoka uzdiže hrid, k zvijezdama pruža svoj vrh:
Priroda vješta, moćna, darežljiva, ovome mjestu
   Izvrstan položaj da, zaštićen odsvud i čvrst.
Čovjek nijedan mu svojom pristupiti ne može snagom,
   Jedva će ptica i zvijer tvrđu dosegnuti tu.
Stari joj grčko ime nadješe, nazvav je Klisom,
   Jerbo valjano sav okolni zatvara kraj:
Naime, kao što ključ zaključava zaprte dveri,
   Klis tako zatvara put, put tako otvara Klis.
(...)
Podno utvrde te nadasve je sigurna luka:
   Lađe bi primila sve, koliko ima ih svijet.
Mirno je more u njoj jer nasuprot leži joj otok
   Koji stišava sav široke pučine bijes.
Nije tu potrebna užad uplètena, umorne lađe
   Ne zadržava tu svinuti sidreni zub.
Ljupko se riječno ušće po srijedi rastvara luke:
   Jadrovih voda spor njime se izlijeva tijek.

                                        (preveo B. Lučin)

Clissa

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Božićević je napisao nekoliko pjesama posvećenih Maruliću; dok je Marulić boravio u uvali Nečujam na otoku Šolti, njih dvojica su razmjenjivali  poslanice u stihovima.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Kiparu koji pokušava izraditi lik Marka Marulića

Zaludan tebi je trud – da toli glasovitu mužu,
   Oblikujući gips, besmrtnim učiniš lik,
Kiparu slavni! Ta živu vrlinu ne može nikad
   Zanat prikazati vješt: zaludan tebi je trud!
Praksitelov će mramor i mjed se Mironova skršit,
   Nestat će boje što čar dade im Apelov kist.
Trajniji trag je kojim se vremenu opire Marul,
   Čija vječita riječ zvjezdani dotiče svod –
Trag kojim Maron i Homer božansko ime su stekli,
   Kao i oni što sad resi ih noviji sjaj.
Ti pak, isprazan i sam, okani se isprazna posla:
   Djela ruku su, znaj, podložna propasti sva.
Životodajno blago u družbi je stjecati Muza –
   Blago što daje ga duh – Marul odlučio moj.
Uzvišene mu spise međ najpoštovanija djela
   Svatko uvršćuje sad, čita ih svekolik svijet.

                                  (preveo B. Lučin)

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

U slavu Marulićeve Davidijade

Spomen Eneide vječan na svijetu će čitavom biti,
  Zvijezde će doseći glas, Marone, imena tvog.
Sumorna živjet će uvijek Tebaida poradi svojeg
  Meonskog sloga; po njȏj Staciju trajan je vijek.
Jednako sjat će međ njima i divotna Davidijada:
  Nisi li prvi, al ti, Marule, drugi ćeš bit!

                                    (preveo B. Lučin)

 

Božićević čitatelju preporučuje Marulićev Dijalog o Herkulu:

Četverostih Franje Natalisa Splićanina. Čitaocu.

Inspiracije otajstava iz božanskih knjiga
   I sve umijeće što ga poezija zna,
Čitaoče, gle! - u tanku ti knjižicu smjesti
   Marulić; ne može se reći čemu je veću težinu dao.

                                    (preveo N. Jovanović)

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Frane Božićević Marku Maruliću, koji boravi u Nečujmu

Marule preslavni, diko, prvače Nečujma, zdravo,
   Ti kom je vječiti Kralj najveća ljubav i skrb!
Tvoji mnogobrojni spisi potpomažu silno nam vjeru,
   Svetomu pismu bi njih trebalo dodati sve.
Tvoja je slava golema i tolik si požnjeo uspjeh
   Da ti i Muza kroz stih mora iskazati čast.

                               (1-6; preveo D. Novaković)

 

Necujam_kuca1950

Odgovor Marka Marulića, koji boravi u Nečujmu, Frani Božićeviću

Tvoje me pozdravno pismo veseljem proželo, Frane,
   Dokaz mi dalo da tvoj ostajem prijatelj drag.
Iz njeg sam doznao kako zbog mojeg odlaska pate
   Ljudi s kojima svoj svaki sam dijelio tren
(...)
Ipak, predragi moji, za objed će dovoljno svega
   Naš vam pružiti vrt: blitvu, slanutak i kelj,
Bit će i riba koje u obližnjoj vali se love:
   Salpa, sipa i pas, menula, brancin i sarg.
Neće uzmanjkati čaša, ni u njima crnoga vina,
   Bit će i s vodom vrč jaku da razrijedi kap.
Na kraju, kao desert, poslužit ću domaće voće,
   Smokvu, il komu je drag kruške i jabuke griz.
Prijateljima, dakle, ukòliko zbilja ih muči
   Briga i htjeli bi sad vidjeti kako sam ja,
Reci nek slobodno dođu – pa dovde se putuje lako;
   Ako sam u srcu tvom, doći ćeš, Frane, i sâm!

                                (1-4; 33-44; preveo D. Novaković)

 

Nadasve važan dio Božićevićeve ostavštine jest njegov  Život Marka Marulića Splićanina (Vita Marci Maruli Spalatensis), u kojem je on iz povlaštene perspektive suvremenika i bliska prijatelja zabilježio brojne podatke o Marulićevu životu te naveo naslove Marulićevih djela i imena njegovih prijatelja.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Život Marka Marulića Splićanina 

(...)
Napisao je vrlo mnogo djela namijenjenih tiskanju, od kojih nemali 
dio knjižari posvuda šire i prodaju, učeni ljudi ih hvale, a potomci
će ih štovati. To su, ukratko prikazana, ova:

O načinu čestita i pobožna življenja, u šest knjiga
Evanđelistar, u šest knjiga
O nasljedovanju Krista, u jednoj knjizi
Pitanja obaju Zavjeta, u jednoj knjizi
Pedeset priča, u jednoj knjizi
Život svetoga Jeronima, u jednoj knjizi
Tumačenja uz natpise starih uklesane u mramor, u jednoj knjizi
Djela dalmatinskih kraljeva, u jednoj knjizi
Psihologija, o poznavanju ljudske duše, u jednoj knjizi
Davidijada, u četrnaest knjiga
Sedam knjiga pjesama
O Kristovoj poniznosti i slavi, u tri knjige
O poroku gramzivosti i preziranju bogatstva te o kreposti 
   darežljivosti, u jednoj knjizi
O slavnim muževima Staroga zavjeta, u jednoj knjizi
Dijalog o Herkulu kojega su nadvisili kršćani
O posljednjem sudu, u jednoj knjizi
O miru Italije, pjesma u herojskom stihu
Pripovijest o Juditi, urešena ilirskim ritmovima i skladno 
   prevedena, tako da oni koji su vješti tom jeziku ne mogu 
   pročitati ništa ljupkije i ništa ugodnije, u šest knjiga 

(...)
Za života je imao tri vrste prijatelja. Prvoj vrsti pripadaju oni 
koji su, premda odsutni i ne poznajući ga osobno, ipak na temelju 
glasa koji se širio imali o hvaljenim mu djelima izvanredno visoko 
mišljenje; pa opet, nisu se prevarili u velikim očekivanjima koja 
su o njemu stvorili. To su bili vrlo slavni ljudi i u većoj milosti 
sudbine, to jest Dominik Grimani, božanskom milošću biskup Porta 
i prepoštovani kardinal Svetoga Marka; Petar Berislavić, vesprimski 
biskup i slavni hrvatski ban; Kristofor Marcello, krfski nadbiskup; 
Augustin Mula, plemeniti mletački patricij; Bernard Zane, magistar 
umijećâ i svete teologije, metropolitski nadbiskup splitski, te 
mnogi drugi čija imena u ovoj prigodi radi kratkoće zostavljamo.
Drugo su mjesto zauzimali valjani i poštovani, no ipak manje učeni 
ljudi, među  koje su se ubrajali Dmine i Jerolim Papalić, koji je 
svoje pjesme običavao i pjevati uz pratnju lire u vrlo živahnim 
ritmovima, Nikola Petraka, Marin Kutejev, Petar Gregorijanić i 
Alojzije Papalić; ovu je dvojicu zbog osobite vjernosti imenovao 
posmrtnim izvršiteljima svoje oporuke.
Zatim slijede ljudi koji su se odlikovali nemalom učenošću i bili 
vrlo istaknuti u pjesničkom umijeću; svi su se oni vrlo ugodnim 
riječima i vješto složenim pjesmama uzajamno i u zajedničkom 
društvu poticali na slavu besmrtnosti. (...)

                                          (preveo B. Lučin)

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Sačuvana su dva epitafa što ih je Božićević ispjevao u povodu Marulićeve smrti.

Epitaf Frane Božićevića Marku Maruliću

Isprazna stvar je smrt: ni tijelo joj podložno nije,
   Ako nam unatoč njoj beskrajan život je dan.
Marulić, imenu svom osiguravši vječiti spomen,
   Sad kad je postao prah, evo sve više je živ.
Tko je razborit, dakle, nek uzme za vodilju krepost, 
   Pa će nadživjeti on pogrebne lomače plam.

Drugi epitaf istoga pisca

“Tko tu počiva?” “Marko.” “A koji Marko?” “Ta onaj
   Marul – na zemlji glas, duh mu na nebu je živ.”
“Kakvom vrlinom je takvu zaslužio nagradu?” “Riječ mu
   Čitav osvoji svijet, pobožnost zvjezdani svod.”
“Zar je moguće to – zadovoljiti dva gospodara?” 
   “Njemu je uspjelo: duh toliko bješe mu jak.
Putniče, bio tko god, vrlina nek uvijek te prati,
   Svijetu i Bogu kad ti želiš ugoditi sam.”

                                  (preveo B. Lučin)