Idilični mir osame
Kao i mnogi drugi humanistički pisci, Marulić se radi meditacije i književnoga rada povukao iz gradske vreve u idiličnu osamu: kao šezdesetogodišnjak proveo je dvije godine u uvali Nečujam na otoku Šolti, na imanju prijatelja i kuma don Dujma Balistrilića (kojemu je posvetio svoj ep Judita). Tu je do danas sačuvana skromna jednokatnica u kojoj je pjesnik boravio, a odmah pokraj nje i ostatci crkvice sv. Petra. Boraveći na tom ljupkom mjestu (koje je danas jedno od turističkih središta otoka) Marulić nije zaboravio svoje splitske prijatelje: iz Nečujma im je uputio latinsku poslanicu u stihovima pozivajući ih da ga posjete, a on će ih počastiti jednostavnim ali ukusnim obrokom. Jelovnik te prijateljske gozbe sačuvan nam je u stihovima antologijske Marulićeve poslanice:
Inde recumbentes oleę uiridantis in umbra,
Placati iuxta murmura blanda freti,
Alterno dulces miscebimus ore profatus
Dum pueri mensas prandiolumque parant. […]
Cena tamen uobis dabitur magis ampla, sodales,
Nostri ruris opes: brassica, beta, cicer,
Et de uicino capti modo gurgite pisces:
Sargus, męna, canis, sepia, salpa, lupus.
Pocula non deerunt Baccho saturata rubello
Quęque solet rigidum lympha domare merum.
Denique quę mensę donat Pomona secundę,
Vel pira uel ficos uel melimela dabo.
* * *
Tad ćemo ispod stabla sjenovite masline leći,
Dok nam do uha blag dopire valova šum,
Razgovor ugodan vesti, predavati slatkoj se priči,
Dok nam se pripremi stol, nešto da zabavi zub. (…)
Ipak, predragi moji, za objed će dovoljno svega
Naš vam pružiti vrt: blitvu, slanutak i kelj,
Bit će i riba koje u obližnjoj vali se love:
Salpa, sipa i pas, menula, brancin i sarg.
Neće uzmanjkati čaša, ni u njima crnoga vina,
Bit će i s vodom vrč jaku da razrijedi kap.
Na kraju, kao desert, poslužit ću domaće voće,
Smokvu, il komu je drag kruške i jabuke griz.
(Odgovor Marka Marulića, koji boravi u Nečujmu,
Frani Božićeviću; preveo Darko Novaković)
Ostatci crkvice Sv. Petra
